REPORTAŽA IZ NEMAČKE – ZRENJANINAC U HANOVERU – STIV je video “Volkswagen Arenu” – KANDA BI SE OBRADOVAO DA DODJU ? ( sa Volkswagenom )
Ovo je priča u slikama o putu u Nemačku – centar Evrope – obećanoj zemlji nekada svih Jugoslovena a danas pola Evrope i Afrike:
Ukoliko se odlučite za avionski prevoz, preporučujem let kompanijom Viz er, udobno ali i jeftino ako kupite karte nekoliko meseci unapred. Let od Beograda do Hanovera trajao je 1 sat i 40 minuta.
,
Na aeorodromu u Hanoveru me čeka moj stari dobri drug i kum Neša Stevanov koji živi sa porodicom u Hanoveru i radi kao trener u stonoteniskoj reprezentaciji Nedersaksen nemačke pokrajine koja ima oko 9 miliona stanovnika.
Odmah sam razvio zastavu prijateljstva, spremnu za utakmicu Nemačka – Srbija , koja je i ovaj put više od igre u gradu automobila nemačkog naroda .
Izlazimo sa ogromnog parkinga u okviru aerodroma hanoverskog , gde sat vremena parkiranja košta 4 eura.
Vozimo se auto banom – zvanični nemački termin je Bundesautobahn (skraćeno BAB), što se prevodi kao „savezni/federalni auto-put”, gde ne postoji ograničenje brzine, a pored nas “zuje” Ferariji, Poršei, Mercedesi i drugi velikani. Mi kao ortodoksni srpki predstavnici vozimo se u Nešinom novom Volkswagenu i svraćamo na večeru naravno u McDonalds. Da li posle dugog leta i celodnevne jurnjave, glad me je stigla , pa mi se ovaj nemački hamburger činio mnogo ukusniji od “Našeg”.
Dok jedem, gledam okolo i sve mi je nakako čudno, kao da sam u babinoj kuhinji iz osamdesetih. Onda mi Neša kaže da je ovaj Mek u centru renoviran pre mesec dana i da su glavni fazon trenutno u nemačkim restoranima , hotelima, kafićima , bele pločice malog formata baš kao što sam ja u kući imao osamdesetih. Kažem Neši, da sam znao da će ova moda ponovo doći, ne bi se ni upuštao u trošak.
Čak i koka kola ima drugi ukus, probao sam i onu sa ukusom vanile i višnje. Cene u Meku slične kao i naše.
Osvanulo je sunčano jutro, sreda 20, mart, toliko dugo čekan dan, jer se igra protiv reprezentacije , koja je oduvek bila tradicionalno najatraktivniji protivnik našima u istoriji srpskog fudbala. Neša je sve organizovao da sve funkcioniše savršeno. Inače, od juna 1991. kada sam upoznao Nešu, uvek je imao smisao da režira kreativne akcije, ali ovaj put je “diplomirao” jer je sve učinio savršenim, da ovaj datum pamtim do kraja života. Uostalom, Neša je svoj kvalitet dokazao svojim radom i opstao u žestokoj trenerskoj konkurenciji svetske stonoteniske elite u srcu Evrope.
Iz centra Hanovera, grada sa oko 350 hiljada stanovnika, krenuli smo po mojoj želji tramvajem u razgledanje znamenitosti. Sa tornja u centru sija legendarni znak auta nemačkog naroda.
Nemački tramvaji su besprekorno čisti.
Železnička stanica je u centru grada – povezana sa metroom.
Na ulazu u grad autobila Wolfsburg gde se igrala utakmica Nemačaka – Srbija, prvo što mi je zapalo za oko, je na ulazu u grad nepregledno more novih automobila Volkswagen, u okviru fabrike koja je osnovana 1936 godine
U blizini stadiona je Muzej nauke ( slika iznad) koji podseća na svemirski brod, ali je zanimljivo da tu posetioci pored razgledanja mogu i sami učestvovati u demonstraciji naučnih eksperimenata.
Zatim sledi Muzej Volkswagena koji me je oborio s nogu, prvo mi zapada za oko Golf kec kojeg je Berček kao Slobodan Milošević vozio u legendarnom filmu “Dečko koji obećava”.
Sve pod konac postavljeno , a mene Neša ne može da odvoji od kaveza sa automobilima.
A ja u stilu Berčeka ( Miška) odgovaram: “Pa šta da radim kad su lepi”
Dalje nastavljamo prema stadionu, i pri susretu sa našim ljudima iz FSS saznajem da je državna delegacija obavila pregovore kako bi najomiljeniji auto nemačkog i našeg naroda počeo da se proizvodi i u Srbiji. Zašto ne i u Zrenjaninu, kada se osamdesetih godina u Kikindi pravio Opel, ko zna , čuda su moguća.
Grupa japanskih turista me je prepoznala s televizije i tražila da se slikamo
I onda je usledio taj trenutak, Stiv je video Volkswagen Arenu, arhitektonsko čudo savremenog doba
Nemački precizno, 26.101 gledalac prisustvovalo je susretu
Kum Neša je sredio idelno mesto za gledanje utakmice , sa čarolijama najboljeg strelca Bundes lige Luke Jovića
I naravno fotografija koju su objavili svi značajniji srpski mediji, jedina dva Zrenjaninca brane čast grada na utakmici koja je uvek “Više od igre”
Svaki gledalac prilikom ulaska na stadion dobio je šal, mada je bilo i onih domišljatih koji su iste prodavali za 5 eura na prilazu stadionu.
I pored velike gužve sve je savršeno funkcionisalo,” Di beste, di beste”
Veliki novac ali i pažnja je usmerena na ženski fudbal. U pozadini opet bele pločice malog formata, kao iz babine kuhinje, kao dokaz da je to svuda nova nemačka moda, pa i u ovom prolazu kod metroa.
Na kraju te divne nemačke noći, vraćamo se brzim vozom ( koji dostiže brzinu do 260 km/h ) nazad za Hanover, uz prisustvo kamera koje nas i u vozu , tako da je osećaj “Velikog brata” non stop prisutan, Nemci se čak i bune u Parlamentu zbog video nadzora koji ih svuda prati, ali to se pokazalo kao uspešno u kontroli saobraćaja, ali i svih vidova kriminala.
21. mart započinjemo obilaskom Olimpijskog centra u Hanoveru ( Olimpijski se zove jer se boorilišta za olimpijske sportove tu nalaze za četiri nemačke Regije )
Kristalno čisto jezero pored Olimpijskog centra, bolji uslovi za trening ne postoje
Centralno mesto zauzima gradski stadion, gde na utakmicama ima uvek svih 70.000 gledalaca bez obzira što je Hanover 96 na putu ispadanja iz Bundes lige. Gazda kluba koji drži lanac parfimerija i marketa, tražio je da sa 49 posto bude većinki vlasnik sa 51 posto, ali to u Nemačkoj ne može da prodje, tako da ga je skupština kluba koju broji 2000 navijača, glatko nadglasala. Inače navijači Hanovera su pravi fanatici, kao i svi drugi ljubitelji fudbala ovde, ali sve u granicama dostojanstva, jer kamere Velikog brata ih svuda prate i u slaučaju prekršaja, kazne su drakonske, što i dovodi do kulturnog ponašanja. To bi bio dobar recept i za nas.
Tradiciji se ovde polaže velika pažnja, i ukoliko bi se ovde fudbalski klub ugasio to bi izazvalo revoluciju. Bivšeg Zvezdinog igrača Krupnikovića ovde cene i ophode se u razgovoru o njemu sa epitetom heroja grada. Kakvi ljudi, znaju da cene legende.
Hotel pored stadiona u kome redovno odsedaju fudbaleri Bajerna na gostovanju u Hanoveru. Levo od hotela je bazen gde Hanover igra utakmice Lige šampiona u vaterpolu na čelu sa našim Pijetlovićem.
Olimpijski šampioni obasjani neonskim svetlom
Jedna od mnogobrojnih sala za treninge
Kancelarija Neše Stevanova u Olimpijskom centru Hanovera
Stonoteniska sala, gde Neša trenira reprezentativce Nemačke
Sve je u stilu olimpijskog duha
22. mart je bio rezervisan da mi Neša predstavi centar Hanovera, na slici autobus na gradskoj stanici dok se puni na struju
Golf na struju
Italijanska moda u srcu Nemačke
Zgrada opere u centru, čim sam ovu fotografiju objavio, prvi komentar je bio: “Crni Stive, bio si u operi”
Kvalitet hanoverskog Vapiana identičan beogradskom
23. marta sam od porodice Stevanov, na moje veliko oduševljenje i iznenadjenje, dobio za rodjendanski poklon italijanski dres, u kome ću nastupati na velikom medjunarodnom turniru u fudbalu na leto u Zrenjaninu. Inače, dogovoreno je da veliki broj nemačkih turista bude gost našeg grada u septembru.
24. mart sam sa Nešom započeo obilaskom naše crkve u Hanoveru, paljenjem sveća u znak sećanja za sve poginule ali i nas žive – žrtve bombardovanja naše države od pre tačno 20 godina – najvećeg zločina savremenog doba koji je zatrovao našu zemlju za nardnih 500 godina.
Našu crkvu su podigli srpski zarobljenici iz 2. Sv. rata koji su posle zarobljeništva ostali u Hanoveru
U jednom od ovih stanova u centru Hanovera živi čuveni ljubitelj Jugoslavije Gerhard Šreder
U centru Hanovera stoje zidine porušene crkve za vreme savezničkog bombardovanja iz 2. Sv. rata, u kome je skoro ceo grad bio u ruševinama, baš kao i Drezden koji je takodje bio sravnjen sa zemljom. Istoričari kažu da su stanovnici Drezdena pokušavali da spas od bombi nadju u reci, ali da je i reka proključala od vreline bombi.
Spomenik Nobelovcima – Geteovog instituta
Geteoov naučni institut nalazi se na 30 km od Hanovera
Šuma u centru kao i bezbroj parkova u Hanoveru su ceo dan posećeni ljudima koji trče, hodaju ili voze bicikl. U blizini centra nalazi se jedan od najlepših zooloških vrtova u svetu, gde je cena ulaznice za odrasle 60 eura a za decu 40 eura.
Nemcima je zdrav život na prvom mestu, filteri za vazduh i vodu su normalna pojava u fabrikama, firma koja ne bi koristila filtere doživela bi fijasko zbog drakonskih kazni. Prosto nezamislivo u Nemačkoj zagadjivati životnu okolinu, kazne su žestoke, fabrike npr ulja, mleka, guma, kože koje bi u reku ili vazduh ispustile promil zagadjenja , bile bi zbrisane sa lica zemlje. Mi bi trebalo dobro da se zamislimo, kakvu žiotnu okolinu ostavljamo deci.
Samo prirodno – ako bi neko zagadjivao vazduh, reke ili šume, taj bi bio poslat u LUDNICU
Celom dužinom bulevara od 26 km u Hanoveru, po sredini su zasadjeni narcisi
Stigli smo da odgledamo i utakmicu amaterske lige Bosna – Srbija 4:0, gde jedan od aktera u zelenim dresovima kaže: “Samo nas treća Jugoslavija opet može spasiti”
25. mart i poseta Carskom muzeju u centru – cena ulaznice 12 eura
Slike iz 18 veka
Ljudi su bili vrlo niskog rasta u Srednjem veku, što dokazuje ova slika ali i bazeni za kupanje najveće dubine do 80 cm
Japanskih turista ima na svakom koraku
Carska bašta u kompleksu Muzeja
Muzej kao na filmu
Mračni Srednji vek? Kako za koga
26. mart. bio je ostavljen za posetu hanoverskom Sajmu jednom od najvećih na svetu, većim čak i od zagrebačkog Velesajma. Tu sam uspostavio kontakte i dogovore za dolazak predstavnika nemačkih firmi i klubova već krajem leta u Zrenjanin.
Posle sedam lepih dana boravka u centru Evrope, u večernjim satima Neša me ispraća na hanoverski aerodrum, koji je ipak nešto manji od frankfurtskog ali sa ogromnim brojem poletanja i sletanja, što svedoči miris kerozina u vazduhu. Sve je bilo fantastično, pozdrav svima do sledećeg vidjenja u Zrenjaninu.
Stevica Sokolov